Kemijski kutak
10.02.2007., subota
|
ZMIJE Na svijetu ima dvije tisuće i devetsto vrsta zmija.Sve se one po nečemu razlikuju. Primjerice: udavi i pitoni dave,rijetko grizu,a imaju najrazvijenije mišiće od svih životinja,guževi ubijaju svoj plijen na dva načina,otrovom ili davljenjem.Trebamo znati da su zmije opasni i visokorazvijeni grabežljivci.Nemaju udove,očne kapke i vanjsko uho,ali zato imaju odlično razvijen njuh i vid koji kod nekih vrsta reagira na tjelesnu toplinu.Ljutice imaju visokorazvijenu tehnologiju kod zubi i imaju mogućnost da ih dignu i da ih spuste,naravno, samo kada napadaju.Neke vrste koje ću opisati imaju savršeno razvijenu mimikriju,odnosno kamuflažu.Guje imaju jako otrovne zube i pripisuju im se većina smrtonosnih ugriza. Zmije se razmnožavaju tako da neke nesu jaja dok neke rađaju žive mlade.Imaju tri vrste razmnožavanja i jedan neuobičajeni slučaj,pa pogledajmo: OVIPARNO-Razmnožavanje se odvija tako što se nesu jaja,a nakon ma duljeg vremena iz jaja se izlegu mladi. VIVIPARNO-Rađanje se odvija tako što zmija u sebi cijelo vrijeme nosi jaja iz kojih se u njenoj utrobi izlegu mladih i ona ih žive rađa.Valja napomenuti da niti jedna vrsta zmije nema maternicu. OVOVIVIPARNO-To je razmnožavanje u kojem zmija u utrobi čuva jaja dulje vrijeme,a kada ih izleže,mladi se iz njih razviju odmah ili nakon kratkog vremena.U jajetu se nalaze hranjive tvari koje su potrebne za razvoj i rast mlade zmije. PARTENOGENEZA-To je oblik razmnožavanja u kojemu se neoplođeno jaje razvije u mladu životinju. Kod takve vrste razmnožavanja mogu nastati samo ženke koje potpuno sliče na roditelja i imaju sva njegova obilježja te kad se rode odmah izgledaju kao odrasle životinje. Zmije imaju savršeno razvijena usta koja mogu dosta otvoriti.Zmije nikada ne žvaču ulovljeni plijen već ga gutaju.Imaju i savršeno razvijena pluća koja su na gornjoj strani tijela. Zmija se ne može ugušiti dok guta plijen jer su joj pluća spljoštena. Zmije znaju odlično i brzo plivati da se uopće ne primijete.Ne znaju roniti jer im pluća nisu namijenjena za takvo nešto.Imaju i različite oblike kretanja,uzmimo,za primjer pustinjske zmije koje su razvile posebnu sposobnost kretanja da se ne bi spržile. One imaju rašljast jezik ispružen kroz prorez na zatvorenoj gornjoj čeljusti i njime osjete mirise koje im mozak raspoznaje.Zmije imaju lubanju,rebra duž tijela,oko četristo kralješaka.Svaki kralježak sprječava kralježnicu da se iskrivi.Imaju i kratke ljuske duž tijela koje su prekrivene kožicom koju redovito mijenjaju.Oči su im također različite,ali njih opisivati suviše je komplicirano i za mene neshvatljivo. Neke su zmije specijelizirane za jednu vrstu plijena,dok druge imaju raznoliku prehranu i u njoj se nalaze i druge zmije. Dobar primjer je kraljevska kobra.Manje zmije i one koje se mogu obraniti jednostavno zgrabe plijen i progutaju ga.Udavi i pitoni specifičn su i po tome što stegnu još više svaki put kada žrtva izdahne. Svaka je zmija jedinstvena na svoj način i iako neke vrste izgledaju isto,razlikuju se na mnogo načina.Ima osamnaest porodica zmija iako neki kažu da ih ima manje jer neke svrstavaju u istu porodicu,naprimjer:udave i pitone. Primitivne zmije imaju čvrstu lubanju s nekoliko zubi.Udavi i pitoni imaju najbolniji ugriz zbog toga što imaju zube savijene unatrag.Većina drugih zmija ima laganiju lubanju s kostima čeljusti koje su izrazito pokretne te se mogu razdvojiti.Zubi su učvršćeni za gornju i donju čeljust ili za gornji dio usta.Otrovni zubi mogu biti sprijeda i straga u ustima.U nekih zmija s prednjim otrovnim ztubima oni su učvršćeni za gornju čeljust. U svijetu zmija postoje i prekrasne albino zmije koje imaju problijedjele boje.Najčešći albino primjerci zmija su indijski (burmanski) piton i južnoamerički anilis.Nađu se i primjerci pravog i gumenog udava.U ovom tekstu opisat ću samo važnije predstavnike zmijskih porodica i njihova važnija obilježja. UDAVI I PITONI Udavi i pitoni su prve dvije porodice koje ću opisati.Oni su snažne zmije koje love plijen davljenjem.Ovoj skupini pripadaju najveće zmije na svijetu među kojima su anakonda,mrežasti afrički i indijski piton.Pitoni su rasprostranjeni na svim kontinentima osim u Europi i na Antartici.Srodnici udava i pitona su sunčane zmije i vodeni bradavičasti guževi koji plijen također usmrćuju davljenjem.Razlika između udava i pitona je u tome što udavi kote žive mlade (samo jedna vrsta leže jaja),a pitoni skoro svi ležu jaja. UDAVI Prva zmija koju ću opisati najveća je iz porodice udava i najteža zmija na svijetu.To je anakonda koje je zastrašujuće veličine.Ima masu od čak dvjesto pedeset kilograma.Oči i nosnice smještene su joj na vrhu glave tako da može disati i gledati dok pliva Amazonom.Ona ima nekoliko podvrsta,a najveća od njih je zeleno-crna paragvajska anakonda.Može biti duga od šest do deset metara,raznožava se ovoviviparno,hrani se velikim životinjama kao što je kajman naočarac,a ima snagu mišića da uguši odraslu kobilu.Rasprostranjena je na području Južne Amerike.Druga zmija iz porodice udava je južnoamerički anilis koji ima najčešće albino primjerke tako da se neko vrijeme mislilo da je to posebna vrsta zmije zbog te učestalosti.Razmnožavanje mu je ovoviviparno,a u rijetkim slučajevima oviparno.Može narasti od sedamdeset do devedeset centimetara.Stanište joj je podzemno.Hrani se malim kralježnjacima uključujući i zmije.Rasprostranjen je na sjeveru Južne Amerike.Sljedeća vrsta koju ću opisati je jako rijetka,možda i izumrla,jer nije viđena već tri godine,Jako je tajanstvena i jedina je vrsta udava koji leže jaja.Ime mu je udav s Roud Islanda.Može narasti od jedan metar do jedan i pol metar.Razmnožavanje mu je oviparno.Možda ih danas ima tek petsto jedinki.Ova vrsta polaže jaja u trulež pod zemljom.Nije dobro poznata jer se rijetko vidi.Njegov bliski srodnik nije viđen od 1975. godine,a danas se smatra da je izumro.Sljedeći udav je pravi udav.On je velika zmija s uskom glavom i zašiljenom njuškom.Njegovi albino primjerci su jako rijetki,ali se ponegdje nađu.Može biti dug od jednog do četiri metra, razmnožavanje mu je ovoviviparno.Živi na kopnu i drveću,a može biti i kućni ljubimac.Hrani se velikim i malim glodavcima i drugim sisavcima.Postoji pedesetak njegovih podvrsta,a na slici vidimo albino crvenorepog udava.Ima dobro razvijenu kamuflažu,a specifično za njega je da oko četrdeset podvrsta udava ima rep kontrastno obojen od tijela.On koti od šest do pedeset mladih u leglu,a okoćeni mladi udavi budu dugački od trideset i pet do šezdeset centimetara.Živi u Južnoj i Srednjoj Americi te na nekim otocima.Meni zanimljivija vrsta udava s čudnom navikom lova je smaragdni udav. Njegova navika lova je takva da po cijeli dan visi naglavice na stablu,a kada prigodni plijen prođe ispod njega,samo ga zgrabi i povuče.On je izvrsno prilagođen životu na drveću.Može biti dug od metar i pol do dva metra.Kad se mladi okote budu crvene ili narančaste boje, a bude ih od tri do petnaest.Razmnožava se ovoviviparno.On živi na sjeveru Južne Amerike, na području rijeke Amazone. Jako sličan smaragdnom udavu je amazonski udav koji živi na istom području.Jedina razlika u njihovom izgledu je ta što je smaragdni udav zeleni,a amazonski udav narančasti.Može biti dug također od metar i pol do dva metra,isto se razmnožava ovoviviparno,također lovi viseći naglavice i čekajući plijen da prođe ispod nje. Može imati poprečne pruge,male krugove,trokutiće ili kockice,jedna je od najčešćiih vrsta udava u Južnoj Americi,a specifičnost mu je i to što ima jako izduženu i široku glavu. PITONI Počinjem vrstom pitona koji ima naljepše i najrazličitije šare svih boja,što mu i ime kaže.Naravno,to je šareni udav koji ima odlično razvijene mišiće.Može biti dugačak od dva do četiri metra i težak čak do sto kilograma,a bez hrane može izdržati preko tri mjeseca.Na lijevoj slici vidimo šarenog pitona iz džungle koji ima spekta- kularne i zadivljujuće šare,a na desnoj slici vidimo dijamantnog pitona. To su samo dvije od osam prekrasnih podvrsta šarenog pitona.Razmnožava se oviparno,a raspro- stranjen je na području Australije i na jugu Nove Gvineje.Sljedeća vrsta pitona je agresivni piton koji može narasti do dužine od pet do deset metara i tako spada u najveće zmije na svijetu.Ime mu je afrički piton.U Africi postoji ritual prema kojem kada muškarac uhvati afričkog pitona.što je jako zahtjevan i težak posao,može birati djevojku koja će se udati za njega i spremiti mu pitona za ručak.Razmnožava se oviparno,a ženka u leglu ima oko četrdeset jaja.Rasprostranjen je u cijeloj Africi,osim na jugoistoku. Hrani se antilopama i drugim većim životinjama.Ima jako lijepe šare.Sljedeći je piton jako sličan smaragdnom udavu,živi na stablima, sličan mu je oblik glave,ali nema iste šare.On je sjajnozele- ne boje.Može narasti od metar i osam decimetara do dva metra i četiri decimetra.On je zeleni piton.Sve ljuske oko usta imaju mu toplinske jamice.Razmnožava se oviparno.Mlade zmije,koje su sjajnožute ili povremeno crvene,plijen su ptica grabljivica.Ženke nesu od šest do trideset jaja.Raspostranjen je na području Nove Gvineje,okolnih otoka i na krajnjem sjeveru Australije (poluotok York).Također,jedna od najvećih zmija na svijetu koja može biti duga od pet do sedam metara,a u 50 % slučajeva je kućni ljubimac,zove se indijski ili burmanski piton. On je zakonom zaštićena vrsta koja prebiva na području južne i jugoistočne Azije.Na glavi ima šaru u obliku strelice. Može težiti do sto sedamdeset kilograma..Obojenost mu je različita i ovisi o području na kojem živi.Veliki broj su albino zmije koje kao što vidimo na desnoj slici imaju prekrasne šare,a u prodavaonicama kućnih ljubimaca postižu jako veliku cijenu, jedanom od najjeftinijih primjeraka od oko četiri metra cijena se kreće od petnaest do dvadeset i pet tisuća eura.Razmnožava se oviparno. Dobra navika im je to što postižu tjelesnu temperaturu da bi zagrijali jaja radom mišića.Ženke u trulež ili podzemne pukotine legu od osamnaest do pedeset i pet jaja i reguliraju njihovu toplinu dok se ne izlegu.Došli smo do najveće zmije na svijetu koja može doseći rekordnu dužinu od šest do deset i pol metara.Ime joj je mrežasti piton.Nećemo je puno opisivati jer ima iste navike i osobnosti kao i svi drugi pitoni. Razmnožava se oviparno.Ima istaknute toplinske jame duž usta,glatke ljuske i spojene crne šare koje izgledaju kao mreža.Ženka polaže od trideset do pedeset jaja.Živi trideset godina.Rasprostranjen je na području jugoistočne Azije.Zadnji piton je mješanac burmanskog i mrežastog pitona,a ime mu je tigrasti piton.Može narasti od tri do devet metara, razmnožava se oviparno,ima različite šare u obliku šara mrežastog pitona,a imaju boju burmanskog pitona.Ženka u svom leglu ima do petnaest jaja.Može biti od potpuno crne do potpuno bijele boje. GUŽEVI Guževe ponekad nazivamo pravim zmijama i oni tvore najveću porodicu zmija-obuhvaćaju gotovo dvije trećine svih zmijskih vrsta na svijetu.Rasprostranjeni su na svi djelovima svijeta osim na Antartici.Oni su najbrojnija porodica na svim kontinentima osim u Australiji.Guževi žive na različitim staništima: od slatkovodnih jezera do priobalnih močvara i močvara uz ušća, kišnih šuma te suhih pustinja.Takve razlike u staništu i načinu života znače da se razlikuju po veličini,debljini,obojenosti i obliku.Sve vrste zmija sa stražnjim otrovnim zubima pripadaju ovoj zmijskoj porodici. Prva zmija koju opisujem u ovoj porodici zmija jest jedna od najotrovnijih afričkih zmija koje žive na stablu,ime joj je boomstang.Vrlo se vješto penje i koristi se vidom kako bi procijenila udaljenost kada klizi s jedne grane na drugu granu.Hrani se pticama i kameleonima.Ima široke, bijele trbušne ljuske.Ženke polažu oko četrnaest jaja u trulu vegetaciju.Živi u skoro cijeloj Africi osim Sahare.Može narasti od metra do metra i sedam decimetara.Razmnožava se oviparno Druga na redu je zmija prekrasnih šara koja nije otrovna,ime joj je kukuruzna zmija ili kukuruzni sjevernoamerički guž.Ona je jedna od najuočljivijih zmija u prirodi.Ima četiri podvrste kao i mnogi drugi guževi.Živi na tlu,drveću ili kućama te ispod srušenih trulih stabala.Odrasli se uglavnom hrane malim sisavcima,pticama i gmazovima.Kada je ugrožena ispušta smrdljiv miris zvan mošus.Može narasto od jednog metra do metra i osam decimetara.Živi u srednjim i južnim državama SAD-a,jako je česta vrsta i razmnožava se oviparno.Ženke u leglo nesu oko dvadeset i pet jaja.Sljedeći u obitelji guževa je obični sjevernoamerički guž.On je različitih boja koje se kreću od sjajne narančastožute boje do mnogo tamnijih boja kao što je ovaj sivi kojeg vidimo na slici.To je samo jedna od šest podvrsta te vrste zmije.Najčešće živi na kamenitim obroncima u otvorenim šumama,i često blizu vode.Ženke u vrijeme parenja polažu pet do dvadeset jaja,a ponekad mogu položiti i do četrdeset jaja.Živi u Kanadi i srednjim i južnim državama SAD-a.Može narasti od jednog metra do metra i osam decimetara.Razmnožava se oviparno.Sljedeća na listi mi je zasigurno najljepša zmija iz porodice guževa.To je kraljevska zmija.Ona je snažan udav koji noću ulazi u jazbine malih sisavaca i glodavaca.Hrani se svime,osim naravno biljkama kojima se ne hrani niti jedna zmija.Ima čudne navike kada je se lovi,naime može jako snažno ugristi ili poprskati izmetom.Na fotografiji lijevo vidimo jednu od sedam do deset podvrsta koja se zove kalifornijska kraljevska zmija.Ženke polažu od dvanaest do dvadeset jaja u trulu vegetaciju.Zanimljivo je i to da mužjak pri parenju grize ženku za tijelo kako bi mirovala.U zatočeništvu kraljevska zmija može živjeti čak svadeset i pet godina. Razmnožava se oviparno,a može biti duga od jedan do dva metra.Živi u zapadnim i južnim državama SAD-a i u Meksiku.Sljedeća na mom popisu guževa je mliječna zmija.Na slici vidimo dvije od njenih trideset podvrsta.Jako nalikuje koraljnoj zmiji,no iskusni ljudi će zamijetiti da nema tako raspoređene šare,ona ima crnu do crvene dok koraljna zmija ima žutu na crne.No treba je se kloniti jer žive na istom području.Može narasti do dva metra,razmnožava se oviparno,a ženke u leglo ležu od trinaest do sedamnaest jaja na godinu u podzemne šupljine,ispod panjeva ili u trulu vegetaciju. Sljedeća na popisu mi je svima nam poznata i vrlo česta vrsta u Europi i Aziji,svi znamo o komu je riječ jer riječ je o gužu imenom bjelouška.Ona je poluvodeni grabežljivac koji većinu svojega vremena provodi u blizini vode.Jedna od zanimljivosti je da kada je uhvaćena,bjelouška ispušta smrdljivu tekućinu,a kada je u velikoj opasnosti,nekada se pravi da je mrtva tako što otvori usta,isplazi jezik,okrene leđa i čeka dok opasnost ne prođe.Može narasti od metra i dva decimetra do dva metra,a razmnožava se oviparno.Ženke su veće od mužjaka i u leglo mogu izleći od sto jaja pa nadalje.Na početku njenog opisa već sam rekao gdje živi.Zmija krasnih boja i šara zove se pileća zmija.Može biti narančasta s crvenim pjegama kao ova što je vidimo na fotografiji, može biti žuta s crnim pjegama,crna s žutim pjegama, potpuno žuta ili potpuno crna.Ima kratko snažno tijelo(od jednog i pol do dva metra),da može ostati kruta dok prelazi s grane na granu.Aktivna je uglavnom noću kada lovi životinje na spavanju.Razmnožava se oviparno,a živi na po- dručju S.Amerike.Specifična je po tome što na glavi ima dvostruko ,,srce``.Zmija kojih ima malo s tako lijepom zelenom bojom,kao što joj samo ime kaže,zove se jednostavno zelena zmija.Jako je česta vrsta u niskom raslinju,osobito uz vode.Ova zmija ima tijelo svijetlozelene boje.Ima grebenaste ljuske koje koži daju hrapav izgled.Iako je obično nepokretna ili se kreće sporo kroz vegetaciju dok lovi kukce,može se kretati i vrlo brzo.Ženke polažu od tri do trinaest izduženih jaja.Može narasti od osam do šesnaest decimetara i razmnožava se oviparno.Sljedeća vrsta zmije koju ću opisati ima ista obilježja kao što ih ima i njena afrička srodnica.Riječ je o prekrasnoj zmiji imenom europska crnokrpica.Od svoje afričke srodnice samo se razlikuje bojom,naime afrička crnokrpica ima ružićasto tijelo dok europska crnokrpica ima tijelo sive boje.Ona uglavnom noću vreba na male ptice,sisavce i grabežljivce.Sporo se kreće i uglavnom živi na tlu,a može se penjati i po panjevima, sušenom grmlju i slamatim krovovima. Može narasti od jednog metra do metra i dva decimetra.Ženke u leglo nesu od četrnaest do dvadeset i dva jaja svake druge do treće godine.Živi u srednjoj,središnjoj i jugozapadnoj Europi dok afrička crnokrpica živi u južnoj Africi.Obe vrste se razmnožavaju oviparno,poput većine guževa.Sljedeća zmija je zmija o kojoj možemo pričati danima,sljedeća zmija je zmije koja je tako nazvana jer liči na dio tenisice,sljedeća zmija je zmija podvezica.Ova zmija uvijek živi u blizini vode,a osobita je po tome što se razmnožava sjevernije od svih drugih zmija u Americi.U blizina Arktika velik broj ovih zmija hibernira u zajedničkim skrovištima,stvarajući nesvakidašnji prizor kad na proljeće rano napuštaju svoja skrovišta.Najčešće se hrani životinjama:gujavicama, ribama i vodozemcima,a njome se hrane sisavci i ptice grabljivice. Ova zmija ima jedanaest podvrsta koje se razlikuju po obojenosti.Parenje se razlikuje ovisno o nadmorskoj visini i geografskom položaju.U sjevernijim područjima,nakon hibernacije,mužjaci se moraju otimati i boriti za ženku/ženke kojih je često mnogo manje nego mužjaka.Prema jugu borba za ženku je manja.Podvezica se razmnožava ovoviviparno,jako je česta vrsta i može narasti od šezdeset i pet centimetara do jednog metra i tri decimetra.Živi u Sjevernoj Americi. GUJE Iako guje broje manje od jedne desetine svjetskih zmija,sve su otrovne.Ovoj porodici pripadaju dvije najotrovnije zmije (taipan i pacifički krait) te još dvije zmije koje spadaju među četiri najotrovnije zmije ( kraljevska kobra i crna mamba).Žive na tlu,u moru,pod zemljom i na drveću.Neke love danju,a neke noću.Jako su vitke,brze,elegantne i okretne.Zubi su im smješteni na prednjem dijelu čeljusti,što im omogućuje da brzo ubrizgaju otrov koji počinje djelovati,nekada trenutačno,a potrebno je mnogo protuotrova i liječenja da bi se suzbilo njegovo djelovanje. Krećem s trećom otrovnicom u svijetu,a to je crna mamba.Ona je jedna od najotrovni- jih zmija na svijetu,a i najbrža zmija na svijetu s brzinom od šesnaest do dvadeset kilometara na sat,iako može biti duga od dva i pol do tri i pol metra.Jako je okretna i ima elegantno tijelo. Rijetko kad bude sasvim crne boje kao što je ova na slici,u većini slučajeva je svijetlo do tamno-sive boje.Većinom živi blizu kuća u istočnoj i južnoj Africi i predstavlja najveću opasnost za ljude koji je izazivajući natjeraju na agresivno ponašanje.Ženke polažu na tlo od dvanaest do sedamnaest jaja,a razmnožava se oviparno.Blistavo obojena zmija zove se južnoamerička koraljna zmija.Nemojte da vas zavaraju ove dvije zmije jer su obje koraljne zmije.Stavio sam ih da vidite da koraljna zmija,za razliku od mliječne,ima bijelo na crno,ali može imati i crno-žuto-ljubičaste šare po tijelu jer južnoamerička koraljna zmija ima čak četrdeset podvrsta što je više od broja podvrsta u bilo kojih drugih zmija.Sve podvrste imaju karakteristične prstenove po tijelu.One jedu male guštere i zmije,a zanimljivo je to što imaju smrtonosan ugriz,a u rijetkim slučajevima završi smrću (u proteklih dvanaest godina zabilježeno je samo osam smrtnih slučajeva,znači manje od jednog na godinu).Spadaju u velike otrovnice,ali i u jedne od najmanje agresivnih zmija na svijetu.Imaju jako malu glavu i otrovne zube od samo pola do dva milimetra.Može narasti od šezdeset do devedeset centimetara,a razmnožavaju se oviparno.Nakon opširnih opisa crne mambe i koraljne zmije idemo do meni jedne od najdražih i najveličansvenijih zmija,idemo do zmije imenom indijska kobra ili kobra naočarka . Poznata je po tome što s njome nastupaju krotitelji zmija svirajući instrumente,ali,kao što sam već spomenuo zmije nemaju osjetilo sluha, stoga indijska kobra pleše gledajući pokrete ruku svirača pa svi misle da ona sluša glazbu i pleše.Nema podvrsta,ali ima različita imena koja se razlikuju po boji,državi obitavanja i dužini.Ova koju vidimo na slici je duga pakistanska crna naočarka.Nazvana je indijska zbog toga što je Indija najveća država u kojoj obitava,te je tamo najčešća.Također je se može naći u malom dijelu Pakistana,ima je u Nepalu,Bangladešu,a njeni najotrovniji primjerci prebivaju u Butanu i zovu se kratke butanske sive naočarke.Velika su opasnost za ljude koji uzgajaju proso jer se motaju oko njihovih polja.Naziv naoča- rka dobila je zbog toga što na stražnjem dijelu vrata,kada otvori kapuljaču,ima dvije okrugle mrlje koje su spojene jednom crtom i izgledaju kao naočale.Njeni ugrizi su u većini slučajeva smronosni,a ovo je i zmija s najvećim postotkom smrtnih slučajeva koji iznosi 82 % odnosno deset tisuća umrlih od dvanaest tisuća i dvjesto ugrizenih ljudi-odnosi se samo na ugrize u Indiji.Može biti duga od metra i dva do metra i sedam decimetara, razmnožava se oviparno.Ženke nesu od deset do trinaest jaja u pukotine.Može se penjati i po niskim stablima i na niske balkone. Nakon jakon opširnog opisa kobre naočarke krećem na opis još jedne kobre koja je jako uočljiva u pustinji.Ime joj je crvena kobra.Ova afrička zmija,kao i još neke kobre,razvila je specifičan način obrane koji nam je svima poznat.Kada je u velikoj opasnosti (u većini slučajeva od ptica grabljivica ili zmija kanibala)izbaci otrov iz zubi na duljinu od metar i pol do dva metra,pa tako oslijepi neprijatelja tako da ga oči počnu jako peči i osjeti neopisive bolove,katkada može izazvati i trajno sljepilo.Ženke polažu jaja u pukotine ili u trulu vegetaciju.Razmnožava se oviparno,a može narasti od sedamdeset centimetara do metra i dva decimetra.Sljedeća na redu mi je također jedna kobra samo što ona,samo dok je mlada,može rastegnuti kapuljaču.To joj je jedno obilježje.Drugo joj je obilježje što živi od pustinja do nadmorskih visina od dvije i pol tisuće metara.Također je i jedna od dviju najrjeđih vrsta na Zemlji.Ona je kratka zmija prekrasnih šara, ona je kobra iz pustinje Gobi i planine Veliki Hingan.Njena fotografija,koju vidimo desno,snimljena je u gradu Čajbalsanu (na sjeveru Gobija) 1967. godine kada je zadnji put i viđena.O njoj sam uspio saznati da može narasti od četrdeset do osamdeset centimetara i da se razmnožava ovoviviparno,drugih podataka nisam uspio naći.Živi u Mongoliji i malom dijelu Kine.Nagrada za ulovljeni živi primjerak i isporučenje zološkom vrtu u Šangaju na proučavanje iznosi dva milijuna i šesto tisuća dolara,odnosno trinaest milijuna i sedamsto osamdeset tisuća kuna koliko niti jedna životinja do sad nije bila procijenjena.Cijena sve više raste iz godine u godinu.Zadnja kobra koju ću opisati je kraljevska kobra.Ona je ujedno i najveća otrovna zmija s duljinom od tri do pet metara.Isključivo se hrani drugim zmijama.Kada je u opasnosti,raširi usku kapuljaču,počne puhati i podigne prednji dio tijela do visine od jednog i pol metar.Nije mnogo agresivna i u proteklih trideset godina nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj,ali je zabilježeno pet napada.Živi u južnoj i jugoistočnoj Aziji. Razmnožava se oviparnoŽenke legu uglavnom od dvadeset do četrdeset jaja u trulu vegetaciju.Ta jaja čuvaju oba roditelja dok se mladi ne izlegu. U zatočeništvu kraljevska kobra može živjeti čak do dvadeset godina.Jako otrovna australska zmija je australska tigrasta zmija,kriva je za mnoge smrtonosne ugrize u Australiji i spada među deset najotrovnijih zmija u Australiji.Može biti crna,siva,smeđa ili maslinastosmeđa često sa žutim prugama po cijelom tijelu.Iako je aktivna uglavnom danju,australska tigrasta zmija može biti aktivna i predvečer,u zoru i u rano jutro.Kada je hladno,ostaje skrivena u trulim deblima ili rupama.Hrani se uglavnom žabama i malim sisavcima koje usmrćuje jakim otrovom.Kada se brani,malo izdigne vrat i ispravi tijelo. Razmnožava se viviparno,ženka u leglo okoti oko trideset živih mladih.Naraste od metra i dva decimetra do dva metra.Živi u jugoistočnoj Aziji i na otoku Tasmaniji.Zadnja guja koju ću opisati je taipan.Izgledom obična zmija,ovo je najotrovnija zmija na svijetu.Stidljiv je i rijetko se može vidjeti u divljini. Jedna doza otrova dovoljna je da ubije petnaest ljudi.Nekada ulazi u rupe kako bi uhvatio plijen.Može izdržati do dva i pol mjeseca bez hrane što mu pomaže da opstane.Po ugroženosti je osjetljiva vrsta jer ga se ljudi boje i ubijaju ga čim ga vide. Naraste od dva metra do tri metra i šest decimetara.Razmnožava se oviparno,a prebiva na Novoj Gvineji i sjevernoj Australiji. LJUTICE Ljutice su najrazvijenije među svim zmijama,a mogu se svrstati i u najrazvijenije grabežljivce na svijetu.Vjerojatno se pitate zbog čega,iako su trome i većinu vremena provode spavajući i izležavajući se,lov čekaju iz zasjede,kada on dođe svom snagom idu na njega i okretno ga love.Zbog toga što imaju velike zube (od jednog do šest centimetara) uvijek im prianjaju za gornju stranu usta.Ljutice žive na stablima i na tlu,a neke koriste rupe glodavaca kao privremeno sklonište. Prva ljutica je siktavica.Ona je debela,odnosno zdepasta zmija široke spljoštene glave i njuške.Mužjaci su manji i obično svjetlije obojeni od ženke,kao što vidimo ovog mužjaka na slici.Jako su trome i spore,a većina njih se kreće pravocrtno poput gusjenice.Predvečer lovi male sisavce, nekada i gmazove.Plijen napada iz zasjede poput većine ljutica,a kad napadne,u tijelo žrtve ubrizga velike količine otrova.U proljeće se mužjaci divlje bore za ženke i slijede njihove tragove.Ženka siktavice nosi od dvadeset do četrdeset mladih,a ponekad i do sto pedeset i četiri i spada u najveće leglo zmija na svijetu.Opasna je kad je uznemirena.Napuše tijelo i sikće,po čemu je i dobila ime,ako to nije dovoljno da protivnik odustane,slijedi smrtonosan ugriz.Može narasti od metra do najviše metra i devet decimetara,razmnožava se ovoviviparno.Jako je česta vrsta i prebiva na području Afrike južno od Sahare.Sljedeća zmija je meni najljepša ljutica,a ime joj je gabonska ljutica.Ona nosi također jedan rekord,a to je da ima najveće zube od zmija.Najveći primjerci njezinih zubi su dugi šest centimetara i dva milimetra.Ima golemo zdepasto tijelo,savršeno je razvila mimikriju.Kada se skriva u lišću,glava joj izgleda kao bijeli list,tijelo joj se ne vidi,samo se vide pravokutne šare na leđima koje u lišću izgledaju kao kosti ljutice. Tijelo joj je puno šara u obliku geometrijskih likova.Većinu dana provodi ležeći i vrebajući plijen iz zasjede.Jako je otrovna,ali joj je minus to što je najsporija zmija,krečući se brzinom manjom od četiri kolometra na sat.Mužjaci se bore u vrijeme parenja,ali bez većin ozlijeda i ugriza,samo se zalete jedan u drugog i udaraju glavama.Iza očiju ima otovne žlijezde koje su joj velike kao cijela ljutičina glava.Rijetko napada čovjeka,a kada je ugrožena,puše jakim glasom koji je sličan kao rika.Razmnožava se ovoviviparno,a ženke u leglo kote od šesnaest do šezdeset živih mladih.Može narasti od dužine metar i dva decimetra do dužine dva metra,a prebiva u državi Gabonu i okolici (zapadna i srednja Afrika).Sljedeća na listi je ružna zmija imenom rogata ljutica ili saharska rogata ljutica.Ona je jako kratka i zdepas,ima dva roga na glavi u obliku bodlje iznad svakog oka.Ima snažno preklopljene grube i tvrde ljuske koje joj pomažu da ukopana u pustinjski pijesak ostane zaštićena od vrućine koja vreba na površini pijeska.Aktivna je noću kada vreba male gmazove,sisavce ili glodavce.Katkada se djelomično ukopa i vreba plijen iz zasjede,a kada plijen naiđe,skoči iz pijeska,proguta ga i zatim se ponovno ukopa u sigurnost pijeska.Kada je u opasnosti,smota se i struže ljuske jedne o druge stvarajući hrapav i neugodan zvuk.Također je razvila kamuflažu i,kao što vidimo na slici,teško je uočljiva u pustinjskom pijesku.Ona je razvila specifičan način kretanja po čemu ju je lako prepoznati.Kada se kreće kroz pustinju,samo glavom i repom dodiruje tlo tako da joj ne bude previše vruće.Trbuhom nikada ne dodirne tlo.Tim načinom kretanja stvara čudne tragove koji izgledaju kao tragovi automobilskih guma.Svaki trag je potpuno isti. Razmnožava se u proljeće i to oviparno.Iako su česte vrste u Sahari,mužjaci se ne bore za ženke jer se skoro nikada i ne sretnu,pa se pari samo onaj koji prvi pronađe ženku u pustinji.Ženke polažu od dvadeset do osamdeset jaja u dubinu pijeska.Može narasti do dužine od trideset centimetara do dužine od šezdeset,najviše sedamdeset centimetara,ali vrlo rijetko. Nastavljam s zmijom imenom Russellova ljutica.Ona je troma zmija,ali to joj ne oduzima titulu jedne od najotrovnijih zmija u južnoj i jugoistočnoj Aziji, gdje prebiva.Ona obično ostaje po danu u svojim jazbinama i skrivena.Dobro je prepoznatljiva po svijetlosmeđem tijelu s tri reda tamno obrubljenih jajolikih šara duž leđa.Plijen lovi iz zasjede pouzdajući se u svoju kamuflažnu obojenost u travi.Kada je se napada,često sikće i snažno napada pri čemu često podiže tijelo s tla.Dosegne dužinu od metra so metra i pol,a razmnožava se viviparno.Valja napomenuti da je jako česta vrsta.Nama svima poznata vrsta ljutice ja poskok.On je svijetlosmeđe,maslinastosmeđe ili sive boje.Smatra se da je najotrovnija zmija u Europi.Njegovi su ugrizi rijetko kad smrtonosni ako se liječe. Obično se sporo kreće,osim ako nije izazvan kada postaje jako brz i okretan.Specifičan je po tome što ima jedan rog na glavi za razliku od rogate ljutoce koja ih ima dva.Uloga toga roga još nije poznata.Često leži mirno sklupčan sunčajući se na stijenama i uglavnom je dnevna životinja iako ljeti može biti noćni lovac da bi izbjegao visoke dnevne temperature.Može biti dug od še- zdeset pet do devedeset centimetara,živi u južnoj i jugoistočnoj Europi,a ima ga i na zapadnom dijelu Azije (u Turskoj). Razmnožava se viviparno i jedna je od najčešćih zmija u tom dijelu Europe. Najrasprostranjenija zmija iz porodice ljutica je obična ljutica ili riđovka.Ona je i jedina otrovnica u sjevernoj Europi.Živi od stjenovitih obronaka na Alpama do otvorene tundre u Arktičkom krugu.Različitih je boja koje se kreću od sive,smeđe ili boje hrđe pa sve do potpuno crne boje,a prepoznaje se po tome što duž leđa ima istaknute cik-cak pruge.Pojedine mogu narasti i do devedeset centimetara.Hrani se malim glodavcima i gušterima koje lovi iz zasjede.Većinu vremena provodi sunčajući se na kamenju.Ženke se pare svake dvije do tri godine s nekoliko mužjaka i u legla legu do dvadeset jaja.Razmnožavaju se ovoviviparno.Sljedeća na redu mi je jedna jako otrovna čegrtuša kojoj sedamdeset i pet posto ugriza završi smrću.Ime joj je tropska čegrtuša.Kod nje je čudno to što samo mužjaci imaju čegrtaljku. Ima četrnaest podvrsta različite boje i različitog mjesta življenja,ali svi žive na području srednje i Južne Amerike.Ima snažno tijelo,u većini slučajeva, sa širokom njuškom i uočljivim toplinskim jamicama.Noćna je vrsta koja dan provodi spavajući ili samo se izležavajući u lišću.Ra- zmnožava se viviparno,a ženke u leglo kote od šest do dvanaest mladih.Može biti duga od jednog do najviše jednog i pol metra.Sljedeća nam je na redu još jedna čegrtuša koja se zove pustinjska čegrtuša.Ona je najmanja od svih čegrtuša i razvila je način kretanja kroz pustinju potpuno isti kao i rogata ljutica.Može biti različitih boja koje se kreću od žućkaste,sive,brončane,smeđe pa do crvenkaste.Uglavnom se hrani malim sisavcima (najčešće glodavcima),gmazovima i ponekada,ako uspije uloviti,pokojom pticom.Čeka plijen iz zasjede u osamljenim grmovima gdje je ne mogu primjetiti zbog obojenosti.Iako može biti agresivna i neizazvano napasti manje je otrovna i manje agresivna od drugih čegrtuša.U kasno ljeto ženke okote od šest do dvanaest mladih.Razmnožava se ovoviviparno.Živi u pustinjama SAD-a i Meksika.Jedna je od najčešćih vrsta i često dolazi u blizine kuća,a nekada noću može dogoditi da u ganjanju nekog glodavca zaluta i u kuću, pa izaziva strah i skrikanje.Može biti dugačka od četrdeset i pet centimetara do osamdeset centimetara,rijetko osamdeset i pet centimetara. Strah i trepet ljudi po rančevima zbog bojazni za konje i krave, najopasnija zmija Sjeverne Amerike (SAD-a i sjevernog Meksika), zove se dijamantna čegrtuša.Ona je najduža i najdeblja od svih čegrtuša,ima također i najveću čegrtaljku na svom repu.Uglavnom se hrani malim pticama, sisavcima i gušterima,a može biti smrtonosna za veće životinje kao što su konji,krave,a smrtonosna je čak i za ljude koji je se toliko boje da je izbjegavaju u ,,tupom luku".Vreba plijen iz zasjede,a pronalazi ga pomoću toplinskih jamica.Ona ima tako puno otrova u otrovnim žlijezdama da plijen može ubiti trenutačno.Čegrtaljka se povećava nakon svakog presvlačenja. Ime je dobila po šarama u obliku dijamanta.Razmnožava se ovoviviparno,a mladima treba četiri godine da napune spolnu zrelost.Naraste do dva metra.Sa sjevera Južne Amerike dolazi jedna jako otrovna zmija,nosi ime kopljoglavka. Brzo napada,ima snažan otrov i što je najgore,živi oko ludskih naselja ili u njima.Sliči i jednoj zapadnoindijskoj vrsti koja izgleda isto,ali je mnogo manje otrovna.Ženke u legla kote najviše sto mladih.Mužjaci se nekada bore za ženku u vrijeme parenja.Razmnožava se viviparno,a može biti duga od jednog do jednog i pol metar.Sada ću opisati trivrste zmija jamičarka,a prva na popisu je zelena jamičarka.Ona je zmija glatkog zelenog,tankog tijela.Ima okruglastu široku glavu s toplinskim jamicama-po čemu je i dobila ime.Živi na drveću,a noću visi glavom prema dolje vrebajući na plijen poput smaragdnog udava.Ugriz joj je jako bolan,ali otrov nije jak i u većini je slučajeva bezopasan za ljude. Razmnožava se vivi- parno,ženke u zajedničko leglo kote od deset do jedanaest mladih. Rasprostranjena je u cijeloj jugoistočnoj Aziji. Može narasti od šest decimetara do jednog metra.Tu je i malajska jamičarka.Jako je otrovna,brzo napada i uzrokuje mnoge smrtne slučajeve u jugoistočnoj Aziji. Rumenkastosmeđe je boje sa svijetlo obrubljenim tamnim kockama ili trokutima na bokovima,ima zašiljenu njušku i,naravno,toplinske jamice.Lovi noću.Za razliku od većine ljutica,ova vrsta polaže jaja,što znači da se razmnožava oviparno.Ženke u leglo polažu od trinaest do dvadeset i pet jaja i ostaju smotane oko njih tijekom cijelog njihovog razvoja. Sljedeća i zadnja iz porodice ljutica,odnosno i jamičarka,je Waglerova jamičarka.Ova zmija je poznata po tome što je drže u poluzatočeništvu u malajskom zmijskom hramu u Penangu, jugoistočna Azija,gdje je i njeno najčešće mjesto obitavanja.Danju je troma i odmara se na drveću,a noću iz zasjede lovi male sisavce,ptice, guštere i žabe.Ona ima veliko tijelo i debelu glavu,različitih je boja:obično je crna sa zelenim i/ili poprečnim prugama.Njen ugriz je,iako bolan često nesmrtonosan za čovjeka. Razmnožava se viviparno,a naraste od osam decimetara do metra i tri decimetra. SLJEPARICE Nakon jako opširnih opisa trinaest ljutica prtelazim na zadnju porodicu zmija koja nam je ostala,a to su sljeparice.Ove malene zmije žive pod zemjom i izlaze na površinu samo u potrazi za hranom ili zbog poplava u podzemnim tunelima.Imaju glatko tijelo sa glatkim ljuskama da se mogu s lakoćom kretati kroz podzemne tunele.Lubanja im je građena čvršće nego kod drugih zmija.Imaju zakržljale oči prekrivene ljuskama zbog čega su i nazvane sljeparice.Često žive u blizini mravinjaka i termitnjaka jer oni čine većinu njihove hrane.One broje tristo devetnaest vrsta zmija,ali ja ću ih opisati samo dvije jer su one malo poznate vrste zmija,najmanje od svih. Prva nam dolazi iz Teksasa i sjeveroistoka Meksika,a zove se teksaška sljeparica.Ona je tanka tijela,crvenkastosmeđe ili ružićaste boje,živi isključivo ispod zemlje,a na tlo izlazi samo za vrijeme kiša.Ima glatke ljuske,kratak rep i zakržljale oči.Hrani se malim kukcima i paucima,a zalazi u mravinjake i termitnjake u potrazi za ličinkama.Kad uđe u mravinjak ili termitnjak ispušta feromone (to je kemikalija koju proizvodi životinja,a koja utječe na druge članove vrste.Feromoni su lako hlapljive tvari koje se prenose zrakom te izazivaju odgovor jedinki koje su vrlo udaljene),slične feromonima kukaca.Prevareni mravi ratnici misle da je zmija dio mravinjaka i dopuštaju joj da nesmetano jede ličinke. Razmnožava se oviparno,a ženke u leglo nesu od pet do sedam jaja i ostaju omotane oko njih dok se mladi ne razviju.Može biti duga od petnaest do dvadeset i sedam centimetara i jako je česta vrsta.Druga i zadnja vrsta u ovom tekstu je brahmanska sljeparica.Ovo je jedina zmija za koju se zna da se razmnožava partenogenetski.Mužjaci nikada nisu nađeni,a ženke polažu jaja,a da se nisu parile.Svako je jaje veličine kikirikija.Ima čudnu naviku,da se zadržava u cvjetnim loncima,to je dovelo do njezine još veće rasprostranjenosti.Oči su prekrivene ljuskama,ima tupu njušku,glatko tijelo.U opasnosti može ispustiti neugo- dnu tekućinu prodorna vonja.Razmnožava se oviparno,a može narasti od petnaest do osamnaest centimetara. |
09.02.2007., petak
o meni
|
Zovem se Josip, rođen sam 29.11.'92. Trenutno idem u osnovnu školi,a kad dogodine u pišem srednju upisat ću Farmaceutske tehničare (laborante) najdraži predmet mi je biologija, kemija i matemtika, a najgore mi idu hrvatski i engleski. Korijeni su mi turski arapi, a obitelj u hrvatskoj živi već šest koljena-300 godina. Sve vas pozdravljam i uživajte. P.S.Blog je samo za one koje zanimaju prirodnje znanost, molim bez vrijeđanja i prepiranja. Hvala unaprijed! |
